..ne znam..skroz sam zbunjena....
danas je sve katastrofa... ne znam kako da se osjecam..mislim da me polahko nestale...Da kao sto reko nema me vise.... gubim se u sopstvenom mraku.... wakening kasni... postoje fenixi koji se ne bude... da sada upravo vidim da postoje... nestajem... vratila i se hater ali ja i dalje sjedim kuci kranky... posela sam vjezbat hodanje ali me ni to ne raduje.... danas sam srela njegovu nenu... pricale smo... zao joj sto sam na stakama i tako prica mi o nedi i kaze da se pazim... heh kad bi ona znala koliko je me samo unistila onim.. ali ona nije kriva... ona ne zna niss.. ja sam kriva jer ja znam.. a ipak..lol... neznam kao sto reko nestajem.. nema me... vise ne...sve je postalo tako glupo..pratno..bezvrijedno.. onoga prijatelja sam odbacila.. rekla mu kako jeste on se naljutio i rekao mi sa sada zna kako mi je zbog nede jer je njemu gore zbog mene ... ja se na njeg izderala...spustila slusalicu i posteno se isplakala kako odavno nisam... ali umjesto kao prije da mi bude bolje meni je bilo gore... i sad mi je sve gore... im loosein it for good....
Ne znam... vidjela sam danas njegovo auto ali nije on vozio neki drugi tip... zamalo nisam zaplakala... isla sam na prvu terapiju rehabilitacije...joj.... ali danasnji dan je poseban... naj lijepse ostavljam za kraj.... danas je umrlo 5 osoba i desile se 2 saobracajke(u 1 sam i ja bila al niss mi nije bilo -ovaj put- ) ali danas je u balvangradu bilo puni 7 vjencanja!!! a u jednoj svirajucoj koloni vozili su kao mladu moju (naj drazu ) profesoricu i kao mladozenju mog amidjica!!! Boze kao da se ja udajem tako mi je bilo drago!!! Njih dvoje volim najvise na svijetu! (sorry hater volim i tebe znas to) ne znam sta da kazem!!! Previse srece za ovakav blogg... a i nedu pomalo zaboravljam... daleko od zeleni ociju, daleko od prepuklog srca... patim ali ne zbog ljubavi u smislu sto volim vec patim zbog ljubavi u smislu da se osjecam prazno! Kao i volim ali bezvrijedno malo... ne mogu da shvatim sta se dogadja da li zaboravljam ili se lazem?... ne znam... al ljudi jebo to de ostavljajte komove u vezi bloga o faxovima!!!!!! 
Ne mogu da vjerujem da cu na ovaj blogg staviti ovaj post! Ali sam u nedoumici! iako imam jos malo srednje skole vec me fakat brine sta da upisem! Ja volim matematiku(spremna sam pasti iz engleskog radije neg dobiti 4 iz kontrolnog iz mathematike!) znam da zvuci loooodo a i jeste ali ja volim mathematiku i sta mogu... Ali moji stari su mi obecali pomoci oko faxa i oko svega ali samo pod uslovom da upisem jebenu farmaciju! Sta sad da radim! naravno da zelim studirati ali sta sad!? Mrzim farmaciju ali ako uzmem matematiku.... ne cu je moci ni uzeti.. nemam svoji para dovoljno a u ovom mom balvangradu sanse za naci posaosu kao i sanse da dobijem na Bingu!!!(a ni ne igram ga!!! Mamina Sehidska penzija je sramotna i to ne trosim.. cuvam... da kupim stan kad napunim 18 da me ne sutnu na ulicu(mada im ne bi zamjerila).. Od oca ne mogu traziti mony jer i sam zivi u supi negdje bog ce ga znat gdje i vidim ga 3put u godini... Starci nece platit matematiku... a farmaciju ne volim..nimalo... sta da ljudi radim.... Dal da sljedim srce ili stomak? Please help!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! 
Rekli su mi da je otisao na par dana gore ali da se vraca uskoro... ja danas izasla nako malo van na stakama i usput do bolnice kad ono raja u misijoj rupi.. i tako.. njega nema... nisam ga vidjela ne pamtim... da li je tako i bolje? neznam.,... Trebalo bi da jeste.... neznam... ji hate my self!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! 
sutra idem da se dogovorim sa docom o duzini rekabilitacije. Ne znam sta ce reci.. ali mi je drago! Jedva cekam da ponovo prohodam! Pricaju mi ovi moji da je cesto tu u balvangradu sa rajom i tak... Kako bi samo voljela da ga vidim! Neznam...Ali prolupala sam totalno... Koliko znaci obican pogled u prazno... i one oci... ima najlijepse oci koje sam ikada vidjela... ali... uvijek ima ali... sta da radim!? Oh my God!!!???
Dugo bas dugo sam razmisljala da li da ovo sranje pocnem.. i na kaju odlucila da ipak pocnem... Mozda cu ovdje reci stvari koje nisam smjela ili koje nisam mogla reci.. ili jednostavno pisati dnevnik koji ce osvjedociti sta su zeleni smaragdi vidjeli i sta je slomljeno srce osjetilo.... I za kraj imam naredjenje! ko bude citao neka ostavlja komentare(savjete) toga meni nikada nije dosta! 
